Neverbalna komunikacija

.pdf verziju dokumenta pogledajte i preuzmite ovdje

Neverbalna komunikacija

Sadržaj

Uvod. 1

Neverbalnih znakovi2

Kontakt očima. 2

Izraz lica. 2

Govor tijela. 2

Međusobni položaj2

Kretnje (geste)2

Tjelesni kontakt3

Osobni prostor. 3

Organizacija vremena. 3

Kako čitati neverbalne znakovne. 4

Razlike u neverbalnoj komunikaciji kod muškaraca i žena. 4

Neverbalni znakovi su određeni kulturom.. 4

Kako neverbalnim znakovima poboljšati odnose?. 5

Zaključak. 6

Literatura. 6

 

Uvod

Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje se koristi za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije.

Charles Darwin je vjerovao da je ljudsko izražavanje emocija univerzalno, tj. da svi ljudi na isti način izražavaju i tumače emocije izrazima lica. Istraživanja pokazuju da je Darwin bio u pravu za šest glavnih izraza emocija: srdžbu, sreću, iznenađenje, strah, gađenje i tugu.

Ralph Valdo Emerson, poznati američki esejist, je rekao: „Ono što činiš govori tako glasno da ne čujem ono što kažeš“. Smatra se da samo 7% emocionalnog značenja prenosimo riječima. Oko 93% prenosimo tonom glasa i neverbalnim znakovima kao što su govor tijela, geste, izrazi lica i slično. Neverbalni znakovi stvaraju značenje poruke koju prenosimo. Isto tako, naše osjećaje i reakcije temeljimo ne toliko na onome što druga osoba kaže, koliko na onome što ona čini.

Stara poslovica kaže da djela govore više od riječi. Kada npr. ono što osoba govori nije usklađeno s onim što osoba čini, svi ćemo prije povjerovati neverbalnim znakovima. To je tako zbog toga što je neverbalne znakove teže odglumiti ili lagati.

Neverbalni znakovi zamjenjuju, naglašavaju ili su u skladu s verbalnom porukom. Na primjer, netko nas pita gdje je neka zgrada, a mi umjesto da riječima objasnimo, možemo i samo rukom pokazati prema njoj. Ili možemo prepričavati svoje uspjehe u ribolovu tako što ćemo rukama naglasiti nevjerojatnu veličinu ulovljene ribe. Ili možemo oduševljeno zahvaliti na rođendanskom poklonu dok naše lice odaje da to i nije baš neki pogodak. Sasvim sigurno mi i oblikujemo tijek razgovora neverbalnim znakovima kao što su npr. podizanje kažiprsta, kimanje glavom, podizanje obrva, približavanje tijelom ili promjena u kontaktu očima.

Neverbalnih znakovi

Kontakt očima

Kontakt očima je vrlo važan u svakodnevnoj komunikaciji. Obično su razdoblja kontakta očima vrlo kratka. Kada su produžena, ili kad jedna od osoba počne buljiti u drugu, dolazi do napetosti i to se može protumačiti kao prijetnja. Izbjegavanje gledanja u oči povezuje se sa nesigurnim ponašanjem, što upućuje na prepredenost, pa čak i nepoštenje. Raširene zjenice pokazuju emocionalno uzbuđenje (kada lažemo ili kad nam se netko sviđa). Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju očima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, kontakt očima puno je češći.

Izraz lica

Na osnovu odgovarajućih izraza lica svi ćemo lako prepoznati šest osnovnih osjećaja – radost, tugu, iznenađenje, strah, ljutnju i gađenje. Međutim, složeni osjećaji, poput ljubavi i ljubomore, prepoznaju se nešto teže. To se događa uslijed osobne namjere ili društvenog običaja da potisnemo emocije i maskama zavaramo okolinu. Tako je npr. poznato da Japanci prikrivaju emocije. Zanimljivo je i to da su žene u prosjeku bolje od muškaraca u procjeni izraza lica.

Govor tijela

Tijelom možemo pokazati usmjerenost na drugu osobu i otvorenost za komunikaciju. Kako to izgleda? Tijelo je okrenuto prema drugoj osobi. Gledamo drugu osobu u oči dok ona govori. Kimamo glavom dajući tako znak prisutnosti i koncentriranosti na ono što se govori. Isto tako udaljenost na kojoj sjedimo ili stojimo, način na koji držimo svoje tijelo (opušteno ili uspravno), rukovanje, dodirivanje, grljenje, odgurivanje, lupkanje po leđima itd., sve su to važne neverbalne poruke koje šaljemo i primamo od drugih ljudi.

Međusobni položaj

Ljudi u razgovoru zauzimaju sličan položaj tijela kao i sugovornik sa kojim se slažu ili prema kojem imaju pozitivan stav. Naginjanje prema osobi pokazuje zainteresiranost ili zabrinutost, a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe.

Kretnje (geste)

Klimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za „da“ i „ne“. Klimanje glavom služi kao povratna informacija govorniku, upućujući na podršku i razumijevanje. Neke kretnje mogu biti i smetnja uspješnoj interakciji, npr. kada odaju nervozu i napetost – trljanje dlanova, uvijanje kose, glađenje brade, itd. Amblemi su posebna vrsta kretnji sa određenim kulturalnim značenjem, npr. „V“ označava pobjedu, dignut palac podršku, itd.

Tjelesni kontakt

Tjelesni kontakt zavisi od stupnja intimnosti koji postoji između dvoje ljudi. Najčešći kontakt je rukovanje. Ono služi kao pozdrav ili kao potvrda dogovora ili prijateljstva. Labavo rukovanje ostavlja negativan dojam, za razliku od čvrstog stiska ruke. Grljenje je uobičajeno u djetinjstvu, dok je kod odraslih osoba rezervirano za prisne trenutke. To je jedan od najjačih pokazatelja intimnosti. Poljubac kao javni znak veze ima različita tumačenja u različitim kulturama. U većini zemalja ljubljenje u obraz na javnom mjestu prikladnije je od ljubljenja u usta.

Osobni prostor

Korištenje osobnog prostora je neverbalno ponašanje koje uveliko varira među kulturama. Svi mi imamo svoj osobni prostor sa nevidljivim granicama unutar kojih ne želimo prisustvo „uljeza“. Ne osjećamo se neugodno kada nam priđu intimni i dobri prijatelji, dok poznanike i strance s kojima razgovaramo obično držimo na većoj udaljenosti. Kad zbog gužve i skučenosti prostora nismo u mogućnosti kontrolirati udaljenost drugih ljudi (npr. prilikom gužve u tramvaju), često reagiramo obrambeno, ograničavanjem kontakta sa drugima (okretanje od njih, izbjegavanje pogleda, dodira).

Razlikujemo nekoliko zona:

  • Intimna zona – do 45 cm
  • Osobna zona (obitelj i prijatelji) – do 1.20 m
  • Socijalna zona (društveni i poslovni odnosi) – od 1.20 do 3 m
  • Javna zona (nepoznati) – više od 3 m

Organizacija vremena

Svi mi mnogo radimo i puni smo obveza, ali dobra organizacija vremena može pomoći da pružimo onima koje volimo ono što im je i najdragocjenije – vrijeme provedeno s nama i našu pažnju. Bitno je napraviti prostora za drugu osobu u našem životu i posvetiti vrijeme drugoj osobi, znači reći joj da nam je stalo do nje.

Kako čitati neverbalne znakovne

Neverbalni znakovi najčešće su istodobni i teško ih je pratiti. Dok gledate nekoga u oči, možda će vam promaknuti nešto u pokretu ruke. Sve se događa odjednom pa je zbog toga teško, a vrlo često i zbunjujuće pokušavati pratiti sve odjedanput. Većina ljudi to ne čini, bar ne svjesno, što ima dobre i loše strane. Upravo zato što neverbalne znakove interpretiramo podsvjesno (tako da zapravo ne znamo točno reći što smo vidjeli, ali smo stekli određeni dojam) taj bi dojam mogao biti prilično točan. S druge strane teško nam je razumjeti zašto smo stekli neki dojam o toj osobi, pa smo onda skloni takav dojam zanemariti.

Razlike u neverbalnoj komunikaciji kod muškaraca i žena

  • muškarci su manje osjetljivi na neverbalne komunikacijske znakove od žena
  • muškarci se koriste s više prostora kad sjede: ruke i noge češće pružaju prema van, od tijela; žene naprotiv sjede s nogama i rukama prema tijelu
  • muškarci više i izražajnije gestikuliraju rukama od žena
  • muškarci su manje izražajni u izrazima lica i govoru tijela od žena
  • muškarci češće izravno gledaju u oči u negativnim interakcijama, vjerojatno da bi „odmjeravali snagu”; žene češće spuštaju pogled
  • žene su vještije od muškaraca i u interpretaciji i u slanju poruka izrazima lica
  • žene se više smješkaju od muškaraca (i kada nisu zadovoljne)
  • žene češće uspostavljaju i održavaju kontakt očima za vrijeme razgovora od muškaraca
  • žene se koriste s otprilike pet tonova glasa dok govore i zvuče više emocionalno dok muškarci koriste otprilike tri tona glasa i zvuče više monotono
  • žene će se češće od muškaraca koristiti zagrljajem i dodirom kako bi iskazale podršku, brigu, toplinu i utjehu.

Neverbalni znakovi su određeni kulturom

Pokazuje se da se ljudi u svim kulturama smiješe kada su sretni i mršte se kada su nesretni. Još neke geste su univerzalne ali jedan dio neverbalnih znakova ipak se znatno razlikuje od kulture do kulture. Npr. podizanje palca je u nekim kulturama znak pozitivnih osjećaja dok je u nekim drugim kulturama uvredljiv.

Kako onda čitati neverbalne znakove?

• Općenito mi se primičemo osobama i stvarima koje nam se sviđaju i odmičemo se od onoga što nam se ne sviđa. Znači, svi neverbalni znakovi koji nas primiču, naginju ili otvaraju prema drugoj osobi komuniciraju pozitivne osjećaje. To uključuje kontakt očima, naginjanje prema drugoj osobi, osmjeh, dodir.

• Kada smo zainteresirani za komunikaciju s drugom osobom više smo aktivni, pokretljivi. Monoton, jednoličan ton glasa i vrlo malo tjelesnog pokreta ukazuju na nedostatak interesa. Interes se pokazuje kroz znakove kao što su kontakt očima, promjene u intonaciji glasa, izražajnije izraze lica, naginjanje prema drugoj osobi, pokret općenito.

• Uvijek moramo proučiti i kontekst, a ne samo neverbalne znakove. Nije dobro pokušavati čitati samo neverbalne znakove, bez uzimanja u obzir verbalne komunikacije, fizičkog i emocionalnog konteksta. Npr. nečije ruke mogu biti prekrižene na prsima samo zbog toga što je u sobi hladno, a ne zato što se ta osoba zatvara prema nama.

• Tražite grupe znakova. Ako su prekrižene ruke na prsima praćene odmicanjem pogleda i jednoličnim tonom glasa to nam već govori jednu cjelovitu informaciju.

• Precizniji smo u čitanju neverbalnih znakova onih ljudi koje poznajemo. Promjene u ponašanju su vrlo često uočljivi znakovi. Mi imamo iskustvo da neka osoba obično npr. plače kada dobije poklon i mi učimo da to izražava radost u toj situaciji i to je obrazac ponašanja koji zapamtimo.

• Provjeravajmo svoje zaključke. Na primjer, dođemo kući i objavimo svom partneru da su nam ponudili bolji posao u firmi u kojoj radimo. Kažemo to i naš partner zašuti. Umjesto da pretpostavimo da je uzrujan pitajmo: "Znači li ova šutnja da ti se ne sviđa ta ponuda?" Možda otkrijemo da je jednostavno ostao začuđen takvoj prilici.

Ne smijemo zaboraviti da mi nastojimo razumjeti opažano ponašanje, a ne čitati misli.

Kako neverbalnim znakovima poboljšati odnose?

• Koristeći ton glasa ovisno o onome što govorimo, kao što muzičar koristi svoj instrument.

• Reagiranjem na signale koje nam šalju drugi ljudi u trenutku. Ako nam nije jasno što se događa trebamo pitati. Bolje je uskladiti se s osjećajima koje nam komunicira druga osoba nego ostati koncentrirani na ono što želimo reći.

• Reagiranjem na nježnosti drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili zagrljajem. Ionako vjerojatno imamo veće potrebe za zagrljajem nego što imamo prilike biti zagrljeni. Prema tome ne smijemo se opirati nego se prepustiti.

• Pohvaljivanjem i zahvaljivanjem kada vidimo da nas druga osoba s pažnjom sluša i reagira neverbalnim znakovima na nas. To će učiniti komunikaciju još ugodnijom za oboje.

• Koristite kontakt očima. Često npr. ne gledamo druge ljude kada nam je neugodno ili kada govorimo o bolnim temama.

• Kada razgovaramo s nekim koga volimo, uhvatimo tu osobu za ruke svojim rukama. To će poslati poruku da to što govorimo ima za cilj povećanje bliskosti, a ne rušenje mostova. I pomoći će da druga osoba čuje ono što joj želimo reći umjesto da se osjeti napadnuto i da se brani.

• Primjećujmo kakav efekt naše riječi imaju na drugu osobu. Čini li nam se da joj pune ili prazne baterije? S vježbom naš će se radar izoštriti i brzo ćemo znati kakav efekt imamo na druge.

Zaključak

Neverbalna komunikacija objedinjuje sve ono što činimo i na temelju toga svega naša nas okolina doživljava i shvaća na jedinstven način. Pošto je na neverbalnu komunikaciju teže utjecati i upravljati njome, nego verbalnom, ljudi će u situacijama kada nisu sigurni u istinitost onoga što govorimo, više vjerovati našoj neverbalnoj komunikaciji, odnosno našim pogledima, kretnjama ruku, itd. Znači to je „čar“ neverbalne komunikacije, njena iskrenost. Naravno da je i ona podložna raznim utjecajima, ali u srži bi trebala biti prilično iskrena. Stoga je za društvene sposobnosti vrlo važno opažati, tumačiti i odgovarati na emocionalne signale među ljudima, tj. usvojiti neizgovorena pravila društvenog sklada kako bi se svi koji sudjeluju u društvenoj interakciji osjećali ugodno i zadovoljno.

Literatura

http://hr.wikipedia.org

http://www.tportal.hr

http://luk.link.ba

http://ss-ri.hr

http://www.zdrav-zivot.com.hr